Ознаке

Velikom plantažom višanja u cvatu pogubljene reči i rečenice, k’o rojevi pčela, jure u nepoznatom pravcu, sumanuto, uplašeno, besno, opasno, tražeći pogodno drvo na čije grane će se okačiti u zajedništvu nekog smisla. Roj se uobličava crnom neobuzanom gomilom reči, bez ikakvog reda i poretka, čas razređen, čas gust, čas veselo lepršav, čas zloslutno opasan. Treba mu košnica jer je sigurnost plantaže ugrožena. Mogu se svaki čas pojaviti čelični avioni i poprskati ih otrovom protiv debelih gusenica koje se hrane mladim lišćem i novonastalih hibrida savremenih bolesti koje napadaju sve živo u cvatu. One uplašene i nemirne, izgubljene i nesigurne, reči i rečenice iskaču, izleću, obleću, zuje, vrte se u krugu i roje ko pčele zakačene na grani višnje u plantaži, čekajući pesnika koji od suvog starog drveta mahagonija pravi đerzonke na tri sprata i oslobađa ih od straha i od patetike.  I čekajući vreme kada će se prestrojiti i početi da skupljaju nektar i od njega praviti gust med…

Videti više:  http://moji-tragovi.blogspot.com/2011/08/erzonke-od-mahagonija-kratki-uzmasi.html